U impresivnom mozaiku prirodnih vrijednosti Crne Gore posebno mjesto pripada Nacionalnom parku Biogradska gora. Godine 1878. Knjaz Nikola Petrović, Gospodar Crne Gore naredio je da se zbog jedinstvene ljepote jezera i šume ovaj prostor strogo čuva. Od tada se ovaj prirodni dragulj dugo zvao Knjažev zabran ili Branik. Zahvaljujući istorijskim okolnostima i ranom razumijevanju za očuvanje prirodnih ljepota i danas je ovaj prostor oaza netaknute prirode, gdje vrijeme i život teku bez uplitanja čovjeka, kao i prije hiljadu godina. Posebno se izdvajaju pet veličanstvenih glacijalnih jezera, naročito Biograsko jezero koje se često naziva najljepsim jezerom Balkanskog poluostrva. Nalazi se na 1094 m nadmorske visine, okruženo prašumom, dugačko 1100 m sa prosječnom dubinom od 4,5 m. Obale oko jezera su duge 3,5 km sa uređenom pješačkom stazom, a močvara koja se stvara u dijelu đe uvire Biogradska rijeka premošćena je dugim drvenim mostom. U vrijeme proljeća i ljeta taj se most izgubi u zelenilu raznih planinskih biljaka koje visoko izrastaju pa je i prolaz deltom Biogradske rijeke nešto što se dugo pamti.
Zahvaljujući vrlo povoljnom geografskom položaju i lakoj pristupačnosti svih djelova Nacionalnog parka, do najviših planinskih vrhova, park je idealno mjesto za aktivnu rekreaciju i turizam.
LEGENDA
“Ovrše dva brata ječam na gumnu na Bjelasici, pa kako mlađi bješe bez očnjeg vida, to stariji uze da dijeli žito na dvije česti. Najprije napuni dublju stranu merice, prinese je bratu i pita: -Jel ovo ravno, brate ? Ovaj prevuče rukom preko žita i rekne: - Jeste, brate. Okati onda saspe žito u svoju vreću. potom navrši pliću stranu merice i opet je poturi slijepome, On opipa krajice i potvrdi da je isto kao i pređe. Sad mu brat manjinu izruči u njegovu vreću. Stariji brat izdjeli ječam sveđer tim načinom, pa naposlijetak upita mlađega: - Jel ti pravo, brate ? Slijepac mu odgovori - Ako si pošteno djeliio meni je pravo. Stariji se istom zakune: - Ako ti nisam pravo djelio nek se zemlja poda mnom provali. I čim izusti kletvu, sunce zađe, nebo se pomrači, sinu munje, grmnu gromovi, zemlja zatutnji, respoluti se na pole i halapne krivokletnika. Udari dažd za tri dana i tri noći; teke četvrtog prestade, kad se na poljani stvorilo jezero. Nasred vode strči stijena, na njoj skamenjen stariji brat. Narod nazva jezero Biogradsko, a školj gumno. “
