ZABORAVLJENE TURISTICKE DESTINACIJE
Da prirodne ljepote Crne Gore nijesu dovoljno prezentovane domacem i stranom gostu, dovoljno
govori i primjer Kapetanovog jezera na Lukavici koje je iz godine u godinu sve manje posjeceno.
Jezero, na preko 1.700 metara nadmorske visine, je od niksicke opstine udaljeno nekih
cetrdesetak kilometara, a teritorijalno pripada opstini Kolasin. Ni jedna ni druga strana nije se
potrudila da promovise njegove ljepote. Kolasinci ljeti moraju do katuna ici pjesice, samo njima
znanim stazama, dok pojedini krecu i preko Niksica da bi stigli na svoje odrediste. Cestu koja vodi od Niksica do jezera, na inicijativu Udruzenja "Vojvoda Niksa", daleke 1998. godine uredila je
Vojska i od tada je prepustena zubu vremena. Obale puste, sa svega dvije-tri kucice namijenjene
seljanima koji ljeti izdizu sa stokom i jedini su "pocastvovani" da uzivaju u blagodetima ove
netaknute prirode.
Jezerska voda topla, mirna, bistra, a mjestani kazu i bogata ribom. U njoj se odslikava sva ljepota dvije crnogorske opstine koju nema ko da pogleda i u njoj uziva. Sa druge strane, ovaj predio je i
svojevrsno ljeciliste, s obzirom na nadmorsku visinu na kojoj se nalazi, ali u njemu za cijelo ljeto,
eventualne posjetioce mozete nabrojati na prste i to jedne ruke, jer i oni koji dodju mogu jedino podsator. Jezero ozivi samo jedan dan u godini, na Ilin Dan, kada se plemenici okupe na svojim
katunima, samo da bi se vidjeli i "saborovali". Tada se na obalama Kapetanovog jezera postave
satori sa picem i rostiljem, muzika se cuje do kasno u noc, a narednog dana ostane sve po starom
- pusto.
obalama ovog jezera koje je i dobilo po njemu ime, i krvlju branio svaki njegov pedalj jer je
vjerovatno znao sve njegove vrijednosti. Crnogorci, izgleda ne znaju, ili ne zele da znaju, navikli da sa luksuznim autima idu i do "toaleta", dok o ljepotama Kapetanovog jezera oni rijetki stranci koji dodju ispisuju knjige i novinske clanke.
